Najveća istina koju ćeš ikada pronaći neće doći izvana

Koliko si puta čula rečenicu da su svi odgovori već u tebi?

Ne znam za tebe, ali ja sam čula barem sto puta, a svaki me put živcirala još malo više. Zvučala mi je kao nešto što ljudi kažu kad nemaju konkretan odgovor ili čak kao dobar opis za instagram. Mislim, ako su svi odgovori u meni, zašto ih onda ne čujem? Zašto toliko sumnjam u sebe, zašto stalno imam osjećaj da netko drugi zna bolje?

No onda sam počela primjećivati jednu zanimljivu stvar: moje tijelo gotovo nikad nije bilo u krivu.

Ono je znalo puno prije nego što sam ja sebi priznala kada bi me netko iscrpljivao, kad bih ostajala na mjestima koja više nisu bila za mene... Tijelo je tada postajalo sve glasnije. A kad nešto nije bilo dobro za mene, osjetila bih onaj čudan osjećaj u trbuhu. Znaš onaj... kad nemaš nikakav dokaz, ali jednostavno znaš.

Zapravo, kad malo zastaneš i pogledaš, naše tijelo cijeli život radi nevjerojatne stvari bez da ga mi tome učimo: zna kako zacijeliti posjekotinu, zna kako stvoriti i poroditi novi život, zna kada mu nedostaje neki mineral npr. natrij pa nas vuče prema onoj skrivenoj vrećici čipsa u ladici. Neprestano nam šalje signale o tome što mu treba i što mu ne odgovara.

Zašto onda tako teško povjerujemo da zna nešto reći i o nama?

Ja sam ga često ignorirala jer nije bilo logično, nisam htjela ispasti smiješna ili su drugi govorili drugačije, ali svaki taj put kad nisam vjerovala sebi, na kraju bih se vratila na isto mjesto i pomislila: "Pa znala sam.", jer je moje tijelo već odavno znalo to nešto.

Zašto odgovore stalno tražimo izvan sebe?

Vjerujem da smo svi nekako odgojeni da više vjerujemo tuđem mišljenju nego vlastitom osjećaju, tražimo potvrde, savjete, još jednu knjigu, još jednu edukaciju… i nemoj me krivo shvatiti.

Ja sam prva ta koja idem na edukacije i volim učiti, koja volim razgovarati s ljudima koji mi šire vidike, ali sve to vrijedi samo ako me na kraju vrati meni jer moj život ne može osjetiti nitko drugi nego ja.

Terapeut? Ne može.

Mentorica? Ne može.

Partner? Ne može.

Mama? Ne može.

Nitko, osim mene, ne može.

Oni mogu biti podrška i mogu osvijetliti put kad ga sama ne vidim, ali ne mogu hodati umjesto mene.

Danas sve manje pokušavam pronaći odgovore negdje vani, a sve više učim stati, udahnuti i pitati se: "Što moje tijelo govori?" Znam da nije uvijek lako čuti taj odgovor, ali isto tako znam da sam previše puta doživjela da je ono znalo prije mene i možda zato svi kažu da su odgovori u nama - ne zato što imamo odgovor na svako pitanje nego zato što je jedino mjesto iz kojeg može doći ono što je stvarno naše, upravo u nama.

I još nešto, s tobom nikad nije bilo ništa pogrešno, samo si predugo slušala sve druge da si zaboravila koliko je vrijedan tvoj vlastiti osjećaj.

Je li ti se ikad dogodilo da si nešto jednostavno znala, a kasnije se pokazalo da je tvoj osjećaj bio u pravu? Voljela bih pročitati tvoju priču. 🤍 Piši mi u DM na @helena_kukec

P. S. Za nekoliko dana pokazat ću ti zašto u svom radu često koristim mišićno testiranje, pa prati Instagram profil. Želim ti pokazati ovu tehniku jer je vrijeme da netko drugi prestane govoriti tvoju istinu. 🤍