Blagdani i povratak kući: zašto je tako izazovno?
Blagdani su za mnoge vrijeme radosti, okupljanja i zajedništva. No, za jednako velik broj ljudi, blagdani i odlasci kući mogu biti izazovni. Iako se na površini čine kao nešto jednostavno i očekivano, povratak u obiteljsko okruženje često otvara vrata starim emocijama, napetostima i nesigurnostima te može postati emocionalno najzahtjevniji dio godine.
Kao socijalna radnica, svakodnevno se susrećem s time koliko su obiteljski odnosi složeni i koliko naše tijelo pamti i ono što nas je hranilo i ono što nas je ranjavalo unutar tih odnosa.
Zašto je ponekad teško otići kući?
Iako danas možda imamo 30, 50 ili više godina, naše tijelo ne vjeruje uvijek našoj kronološkoj dobi. Ono funkcionira prema drugačijoj logici.
Tijelo čuva iskustva iz ranijih faza života, uključujući i ona koja su za naš tadašnji dječji sustav bila teška, preplavljujuća ili čak traumatična.
Zbog toga se mnogi ljudi tijekom blagdana suočavaju s iznenadnim valom nelagode. Iako smo odrasli i kognitivno svjesni da smo danas sigurniji, u trenutku kada stanemo pred vrata doma u kojem smo odrastali, tijelo može reagirati kao da je ponovno u ulozi petogodišnjaka (ili u dobi koju smo imali kada je određeno iskustvo postalo previše za naš sustav).
Ovo nije znak slabosti. Ovo je regresija, prirodna reakcija tijela koje nas pokušava zaštititi.
Jedini zadatak tijela jest učiniti sve što je moguće da preživimo. Ono traži sigurnost i poznatost. Stoga, ako nam je kao petogodišnjem djetetu bilo najsigurnije šutjeti, povući se ili sjesti u kut, vrlo je vjerojatno da ćemo isti obrazac koristiti i danas kako bismo osigurali da „sve prođe u redu“.
Osim toga, mogu se javiti i različiti tjelesni i emocionalni simptomi koje često ne povezujemo izravno s povratkom kući, primjerice:
– osjećaj nelagode i prije samog puta
– napetost u trbuhu ili prsima
– ubrzavanje pulsa što se više približavamo obiteljskom domu
– poteškoće s disanjem ili osjećaj gubitka kontrole
– povratak starih obrazaca ponašanja (primjerice, pojačana potreba za cigaretama)
Tijelo pamti: razumijevanje kroz tjelesnu perspektivu
U tjelesnoj psihoterapiji polazimo od pretpostavke da je tijelo nositelj emocija i memorija. Ono ne pamti samo traumatska iskustva, već i načine na koje smo se morali prilagoditi kako bismo preživjeli.
Povratak u obiteljsko okruženje zato može aktivirati stare zapise“ tijela i pokrenuti reakcije koje nisu u skladu s našim današnjim životom. To ne znači da smo slabi, već da naš sustav funkcionira dosljedno vlastitoj povijesti.
Tijelo reagira prema onome što je nekada bilo potrebno da bismo ostali sigurni.
Možda je ovaj blagdanski period prilika da se na trenutak zaustavimo i zapitamo: Što se u meni zapravo aktivira kada pomislim na povratak kući? Koji dio mene tada traži pažnju, sigurnost ili razumijevanje?
Ponekad je dovoljno samo primijetiti vlastite reakcije, bez potrebe da ih odmah mijenjamo ili objašnjavamo. Primijetiti kako tijelo reagira, što se u nama steže, a što traži više prostora. U tom svjesnom zastajanju može se pojaviti i nova perspektiva: ne kao pritisak da nešto mora biti drugačije, već kao tiha mogućnost da prema sebi budemo nježniji nego što smo možda navikli.
Ako si ove godine spreman ili spremna, možda je to prilika da prvi put ostaneš uz sebe baš onakvog kakav jesi, sa svim emocijama koje dolaze. Ne zato da bi blagdani bili „lakši“, nego da bi bili istinitiji.
Ako ti ovakva razmišljanja pomažu da bolje razumiješ sebe, pozivam te da zapratiš @svemojestrane instagram profil gdje ću podijeliti još sadržaja na ovu temu.
