Fizički sam tu, ali ne osjećam ništa: o disocijaciji u odnosima

Možda si bila na večeri, u zagrljaju, u razgovoru — a osjećala si se kao da te nema.

Tu si. Ali nisi.

Disocijacija nije uvijek dramatična. Ponekad je samo tišina u tijelu. Kao da je netko isključio zvuk.

Ako si nekad naučila da prisutnost nije bila sigurna — tvoje tijelo se povuklo. Zamrznulo. Zatvorilo. Da ne bi osjećalo ono što je bilo previše.

U odnosima, to izgleda kao:

• preplavljenost bez razloga

• nestanak osjeta u tijelu

• gluma “normalnosti” dok se iznutra ništa ne događa

To nije slabost. To je zaštita. Ali i poziv.

Poziv da se vratiš. Polako. U dijelovima. Bez prisile.

Nisi odsutna zato što ne želiš voljeti. Odsutna si zato što je tvoje tijelo naučilo da je to jedini način da preživiš osjećaje.