Negativna namjera: prepoznaješ li svoju "igru"?
Znaš onaj trenutak kad ti se opet dogodi isto?
Partner reagira hladno, ti se povučeš.
Na poslu prešutiš, iako bi htjela reći nešto drugačije.
U razgovoru s roditeljem ponovno se osjetiš kao dijete koje mora “biti dobro”.
I premda si svjesna da ti to ne koristi, kao da neki dio tebe ponovno bira isto.
To je onaj tihi, gotovo neprimjetni impuls koji kaže: “Bolje poznato nego nepoznato.”
Ovo zovemo negativna namjera prema sebi - nesvjesni način na koji održavamo stare obrasce jer nam daju osjećaj sigurnosti, makar kroz bol.
• Koliko puta si se našla u istom scenariju, iako si "znala bolje”?
• Od 1 do 10 - koliko ti je teško dopustiti si da stvarno bude drugačije?
• Kad kreneš prema promjeni, a nešto te vrati unazad - što tada napraviš? Povlačiš se? Sabotiraš? Odustaneš?
Ova pitanja otkrivaju koliko je nesvjesna namjera ponekad jača od našeg svjesnog izbora.
Eric Berne u knjizi "Koju igru igraš?“ opisuje igre kao ponavljajuće obrasce u kojima “dobivamo” ono što poznajemo, čak i ako nas to boli. Svaka igra ima svoj skriveni dobitak: potvrdu našeg starog uvjerenja.
Ako duboko vjeruješ da “nikad nisi dovoljno dobra”, nesvjesno ćeš birati situacije koje to ponovno potvrđuju. To je negativna namjera u akciji - ne zato što želiš loše sebi, nego zato što tvoj sistem prepoznaje staro kao sigurno.
Prvi korak nije borba protiv toga, nego svjesnost.
Kad primijetiš da ulaziš u isti obrazac, zastani. Udahni. Osjeti što tvoje tijelo radi - skuplja li se, ubrzava li dah, osjećaš li težinu u prsima?
To su putokazi.
Ne moraš odmah prestati igrati igru. Dovoljno je da je prepoznaš. Tada više nisi potpuno u njoj, nego joj svjedočiš. A tu počinje promjena.
Ako te ova tema dotaknula i želiš dublje razumjeti svoje obrasce, ostavi svoj mail na dnu stranice i šaljem ti mini vodič: “Kako prepoznati vlastitu "igru" - i prestati gubiti sebe u poznatom scenariju.” 💌
Osim toga, zaprati me i na Instagramu za još ovakvog sadržaja.
