Kako sram i odgađanje sabotiraju tvoje novogodišnje odluke
Vjerujem da je većina ljudi donijela neke novogodišnje odluke.
Neki su možda napravili i konkretan plan kako ih ostvariti.
Ipak, dovoljan broj ljudi neće ih sve realizirati.
Razloga je više.
Prvi je sram – emocija koju malo ljudi osvještava, a koja nas tiho, ali uporno vozi kroz život. Sram često djeluje iz sjene: utječe na naše odluke, izbore i granice, a da ga uopće ne prepoznajemo kao aktivnog sudionika našeg unutarnjeg svijeta. (Više o sramu možeš pročitati u tekstu na ovom linku.)
Drugi razlog je nešto što rijetko povezujemo s promjenom, a to je kapacitet za dobro.
Koliko god željeli promjene na bolje, ako nemamo izgrađen kapacitet da to dobro primimo, zadržimo i živimo, promjena će ostati kratkog daha. Paradoksalno zvuči, ali često nam je poznata nelagoda sigurnija od nepoznatog dobra.
Prije nekoliko godina slušala sam Tonyja Robbinsa koji je naše unutarnje stanje usporedio s termometrom. Ako nam je „bazna temperatura“ podešena na 25 stupnjeva, koliko god imali dobra iskustva na 30, naš će se sustav uvijek vraćati na poznatih 25. Ne zato što ne želimo bolje, nego zato što je to razina na koju smo se emocionalno navikli i na kojoj se osjećamo sigurno.
Treći razlog zbog kojeg mnoge odluke ostanu neostvarene je taj što većina ljudi nije osmislila konkretan plan kako će do promjene doći. Umjesto toga, promjena se odgađa za ono poznato „sutra“.
Sutra ću.
Samo da prođe ovaj tjedan.
Kad bude mirnije.
Problem je što to „sutra“ vrlo često nikad ne dođe.
Bez jasnih, malih i izvedivih koraka, promjena ostaje na razini želje. A želja, koliko god bila snažna, rijetko je dovoljna sama po sebi. Odgađanje često nije lijenost, nego kombinacija srama, straha i preplavljenosti – osjećaja da ne znamo odakle početi ili da nismo „dovoljno spremni“.
Sram pritom ima veliku ulogu u vraćanju na poznato. On nam tiho poručuje:
Ne zaslužuješ više.
Ne smiješ se previše isticati.
Ako ti ide dobro, nešto će se loše dogoditi.
Zato se često sabotiramo baš onda kada stvari krenu nabolje ili nikad ni ne krenemo jer čekamo savršeni trenutak.
Rad na sebi nije samo u postavljanju ciljeva i disciplini. On je i u širenju unutarnjeg kapaciteta da možemo izdržati uspjeh, mir, bliskost, zadovoljstvo. I u tome da naučimo razbijati promjenu na male, konkretne korake koji se događaju danas, a ne u nekom neodređenom sutra.
Ako ove godine osjetiš da se opet „vrtiš u krug“, možda nije problem u tvojoj volji.
Možda je poziv da se nježno zagledaš u sram, u svoj kapacitet za dobro – i u to koliko si stvarno prisutna ili prisutan u današnjem danu.
Jer promjena ne počinje sutra.
Počinje danas – malim, mogućim korakom.
💛 Ako ti se ovaj tekst sviđa i želiš više o radu sa sramom i malim koracima prema boljem životu:
Prati me na Instagramu @svemojestrane za redovite kratke savjete i refleksije
Pročitaj druge tekstove na mom blogu
Pretplati se na newsletter i primi inspiraciju direktno u inbox svakog mjeseca
